HRVATSKA RUKOMETNA REPREZENTACIJA- ZA MENE JE ZLATNA
Sad kada sam prespavala, mislila sam da ću se osjećati drugačije....ali ne, još uvijek me drži loše raspoloženje od jučer.Pratila sam ovo prvenstvo od samog početka, nadala se i vjerovala u naša zlatne dečke. I ni jučer nisam izgubila tu vjeru, jer, istina Francuzi su bili jako dobri....no pravednije suđenje dovelo bi do jako skliske situacije za njih i do samog kraja bi se borili rame uz rame sa našim dečkima.
Tužna i frustrirana gledala sam kako nas suci kradu, kako Karabatić četiri puta ide rukom u glavu i vrat našim dečkima, a dobio je samo jedno isključenje. Po svim pravilima, za takvu grubu igru trebao je dogurati do crvenog kartona, a suci se nisu ni osvrnuli na to.
U isto vrijeme prema nama su bili više nego strogi, i samo jedno benigno Metličićevo povlačenje za majicu urodilo je sa dvije minute isključenja. A bilo je toga još.
I sad, kad sve zbrojim, svjesna sam da su se francuzi borili protiv jedne ekipe, a mi protiv dvije. Druga ekipa su bili suci, kojima više nebi dala da sude ni na konjskim utrkama.
Nije mi jasno, kako se to dopušta, kako su oni nedodirljivi. Uništili su jedno lijepo finale i za njih nema posljedica. Smatram da je krajnje vrijeme da se za suce uvede stroga kontrola, i da za očite loše prosudbe ( a vjerovatno i namjerne) snose novčane kazne i kazne zabrane suđenja na neko vrijeme.
Treba ih lupiti po glavi, jer ovakva suđenja su sramota za sport općenito. Nitko do njih ne traži da budu na nečijoj strani, ali da budu POŠTENI I OBJEKTIVNI te da i oni izgore na terenu maksimalno se trudeći VIDJETI I PRAVEDNO SUDITI.
Ovakvo suđenje, unijelo je nemir i nervozu u našu reprezentaciju, a kulminacija sukoba između Balića i Karabatića dogodila se upravo zbog sudaca koji Karabatića nisu na vrijeme sankcionirali i udaljili sa utakmice, a on se još bahati svojom prljavom igrom I PRIČA KAKO SE NIJE DAO ISPROVOCIRATI. A prostirao se po našim igračima svom težinom i tijelom, bacao se po njima, ruke im gurao u facu uz blagoslov sudaca i onda se "ON NIJE DAO ISPROVOCIRATI"....kako jadno, za jednog sportaša koji mi se u početku činio OK igračem, dok se nije ispostavilo kakav je zapravo. A da ne pričam o silnim loptama koje su otišle preko gola zbog sebične želje da se sam dokaže bez obzira na ekipu. Sve se to lijepo vidjelo a i ostalo zabilježeno kamerom.
Moram pohvaliti Narcisa koji je zaista prekrasno igrao kao pravi znalac i sportaš, i nije jedini u toj ekipi koji je briljirao.Iako tužna, morala sam se diviti njegovim letovima po zraku sa loptom u ruci.
Svi koji smo gledali utakmicu uočili smo da nam suci nisu dali proći ni igrati.Kako bi jedna Hrvatska mogla pobijediti na svjetskom prvenstvu???? Nije nam se smjela dopustiti mogućnost da dobijemo tu šansu, a šansa je bila jako velika pa su nas morali poniziti i uštopati, jer su se bojali te velike mogućnosti.
Svaka čast Francuzima na borbi, sram bilo Karabatića na ružnoj igri, sram bilo suce Dance na najgorem i najnepoštenijem suđenju prvenstva!
I dragi Vori...uh, dobro se suzdržao da onog suca ne mlatne loptom. Ja, koja nisam nasilna i nikada se nisam mlatila (u stvari samo jednom u školi na satu košarke skoro sam zviznula žensku koja mi je stalno išla u oči svojim dugačkim noktima, al su nas razdvojili), ćufila bi ga tom loptom u ćivericu pa kud puklo da puklo.
Pitam se kako bi Francuzi reagirali da su kojim slučajem Danci napravili njima, ovo što su napravili nama???
Pročitala sam kako se prigovorilo Baliću da nije htio primiti medalju i pehar, pa ima i pravo. Pokrali su nas i nisu nam dali igrati, pa da ako već moramo izgubiti, izgubimo pošteno a ne ovako sramotno, i još trebamo primiti medalju od onih koji su osigurali NAJLOŠIJE MOGUĆE SUCE u finalu. Nije to bez vraga i bez predumišljaja, jer se na te suce unaprijed upozoravalo. Dakle, mogu sumnjeti da nam je namješten poraz jer su se pribojavali naše pobjede, a mi očito nismo smjeli pobijediti......trebalo nas je do kraja poniziti.
I DRAGI MOJI DEČKI, SVI REDOM DA VAS NE NABRAJAM, VAŠE SREBRO IMA ZLATNI SJAJ DOK JE NAŽALOST FRANCUSKA MEDALJA, IAKO ZLATNA, POTAMNILA OD SRAMOTE ZBOG KATASTROFALNOG SUĐENJA U NJIHOVU KORIST.
IMALI STE SNAGE, IMALI STE MOGUĆNOST I BILI STE IM DOSTOJNI PROTIVNICI DA VAS NISU GNJUSNO POKRALI SUCI. I DA VAS NISU POKRALI, TEK ONDA BI MOGLI SAZNATI TKO JE ZAISTA TREBAO BITI ZLATAN i NA POBJEDNIČKOM POSTOLJU.
MALE SU NIJANSE IZMEĐU VAS I FRANCUZA, NO ODLUČILI SU SUCI, A NE VAŠA IGRA.
ZA MENE STE NAJBOLJI I VJERUJEM U VAS, VI STE MOJ ZLATNI DREAM TEAM!!!!!
E sad ću postaviti tebelicu sa Wikipedije da mi ostanu na stranici dok je interneta i bloga....
Hrvatska Reprezentacija 2009
Br. Ime Klub Pozicija Datum rođenja Visina Težina
Vratari
1 Venio Losert Barcelona vratar 25.07.1976. 191 cm 93 kg
25 Mirko Alilović Ademar León vratar 15.09.1985. 200 cm 105 kg
16 Ivan Pešić Veszprém vratar 17. ožujka 1989. 193 cm 98kg
Krilni igrači
2 Mateo Hrvatin RK Zamet lijevo krilo 15.08.1980. 181 cm 74 kg
17 Goran Šprem HSG Nordhorn lijevo krilo 6.07.1979. 183 cm 85 kg
7 Vedran Zrnić VfL Gummersbach desno krilo 26.09.1979. 188 cm 85 kg
13 Zlatko Horvat RK Zagreb desno krilo 25.09.1984. 179 cm 81 kg
27 Ivan Čupić RK Gorenje desno krilo 27.03.1986. 178 cm 75 kg
Pivoti
9 Igor Vori RK Zagreb pivot 20.09.1980. 202 cm 111 kg
28 Dalibor Anušić Frisch Auf!Göppingen pivot 7.04.1976. 198 cm 100 kg
Ivan Ninčević Stralsunder HV pivot 27.10.1981. 185 cm 85 kg
Vanjski igrači
6 Blaženko Lacković HSV Hamburg lijevi vanjski 25.12.1980. 195 cm 94 kg
24 Tonči Valčić RK Zagreb lijevi vanjski 9.06.1978. 194 cm 99 kg
10 Jakov Gojun RK Siscia lijevi vanjski 18.04.1986. 203 cm 104 kg
4 Ivano Balić RK Zagreb srednji vanjski 1.04.1979. 190 cm 96 kg
5 Domagoj Duvnjak RK Zagreb srednji vanjski 1.06.1988. 197 cm 98 kg
18 Denis Špoljarić RK Zagreb srednji vanjski 20.08.1979. 194 cm 100 kg
22 Josip Valčić RK Zagreb srednji vanjski 21.04.1984. 190 cm 96 kg
19 Petar Metličić BM Ciudad Real desni vanjski 25.12.1976. 194 cm 94 kg
21 Denis Buntić Ademar León desni vanjski 13.10.1982. 198 cm 103 kg
8 Marko Kopljar RK Metković desni vanjski 12.02.1986. 210 cm 102 kg
Rezerve
Mirza Džomba RK Zagreb desno krilo 28.02.1977. 191 cm 93 kg
Manuel Štrlek RK Zagreb lijevo krilo 1.12.1988. 181 cm 75 kg
Ljubo Vukić RK Zagreb lijevo krilo 3.08.1983. 192 cm 95 kg
Damir Bičanić RK Zagreb lijevi vanjski 26.06.1986. 195 cm 95 kg
Drago Vuković VfL Gummersbach srednji vanjski 3.08.1983. 194 cm 88 kg
Ostavit ću i video da se vidi dio te zadnje utakmice kad se "nevini" Karabatić "nije dao isprovocirati".....
POST SCRIPTUM: Možda sam o tome trebala napisati jedan novi post, ali moram spomenuti navijače....najbolje na svijetu. Ovo je bio dokaz kako se navija srcem, kako se može navijati bez HULIGANSTVA i kako je najveća sreća i blago igračima kada na tribinama ugledaju OZARENA DJEČIJA LICA i OČI koja ih bodre. Ima li veće sreće kad roditelji mogu bez straha doći sa svojom djecom i navijati. Ovo je primjer za pamćenje.
I zato neka je sramota sve one navijače i fanove koji sebe prozivaju NAVIJAČIMA a čine HULIGHANSTVA po nogometnim utakmicama, bacaju baklje, uništavaju inventar, osvećuju se i tuku suparničke navijače. I ne samo neka ih je sramota, nego podržavam zakon protiv takvih u potpunosti, a osobno bih ga još i postrožila. Udaljila bi ih do kraja života sa utakmica i na tribine uvela roditelje sa djecom, jer to je budućnost navijanja i sporta, a ne huliganstva i razbojstva. Jer, tko su oni da zbog njih djeca s roditeljima ne mogu od straha na tribine!!!! Gdje su naša i dječija prava ovdje?
Biser i ljubav uvijek su na dnu mora, srca i duše. Na površini je samo biserna pjena i riječi. Sretne veze ne ovise o tome hoćete li pronaći pravu sobu, nego o tome jeste li vi prava osoba.
Istinski volimo samo one koje volimo čak i u njihovoj nemoći i njihovoj bijedi. Čuvati, opraštati, to je sva umjetnost ljubavi.
Ljubav je kao vožnja automobilom: Startaš naglo, voziš prebrzo, a kočiš kada je već prekasno. U dnu svake duše ima zakopanog blaga koje jedino ljubav otkriva.